Prijava
  

ETNOGRAFSKI ODJEL

Voditeljica Odjela: prof. Slavica Moslavac

Etnografski odjel Muzeja Moslavine osnovan je 1963.godine.
Od prvih znanstvenih i istraživačkih radova godine 1963. g. (na mjestu voditeljice projekta bila je Nada Getvaj iz Etnografskog muzeja iz Zagreba) do danas Muzej je često mijenjao stručne djelatnike - etnologe, prostor i građu. Odjel ima više od 1 200 inventarnih jedinica: tekstilnih, drvenih, glinenih, metalnih i slamnatih predmeta. Stalna etnografska izložba predstavlja uzgoj i preradu žitarica, arhitekturu i uređenje okućnica, unutarnje uređenje, oglavlja i nakit, narodne nošnje, duhovnu kulturu. 




TRADICIJSKA KULTURA MOSLAVINE

Moslavina je sastavni dio velikog panonskog areala. Zbog geografskih i etnografskih posebnosti, migracijskih strujanja i povijesnih previranja, dijeli se na jugozapadni i sjeveroistočni dio. Južni i jugozapadni  dio pretežno je nizinski, prostire se od podnožja Moslavačke gore do rijeke Lonje i Česme. Sjeverni i sjeveroistočni dio je pobrđe, a proteže se od Ilove do Česme.
Tradicijsku privredu moslavačke regije označava stočarstvo stajskog tipa, temeljeno na uzgoju krupne stoke s nešto ovčarstva, te poljodjelstvo u kojem značajno mjesto ima uzgoj žitarica i vinove loze.
Povoljna klima, obilje vode i plodno tlo od davnina pogoduju razvoju poljodjelstva. Zemlja se obrađivala plugom kojeg su vukli volovi, krave ili konji, da bi ih 60-tih godina ovoga stoljeća zamijenili traktori i kultivatori. Osnovna kultura je žito, što je zajednički naziv za sve žitarice.

Prizemna kuća

Na sjevernom i sjeveroistočnom dijelu Moslavine i na obroncima Moslavačke gore prevladava oblik prizemne kuće, građene od drveta, zemlje (blato) pomiješane s pljevom ili usitnjenom ciglom.
Unutrašnjost kuće podijeljena je na tri prostorije (soba ili sobca; kuća-kujna i komorak), pokrov je od crijepa, a nekada je to bilo od ražene slame – ritka.
Seoska dvorišta bila su ograđena ogradom od uskih drvenih letava ili pletera od šiblja,  a unutar njih nalazile su se gospodarske zgrade i krušna peć.

Trijem, čardak, kuća na kat

Južni dio Moslavine karakteriziraju drvene kuće građene na kat, a kao materijal za gradnju upotrebljavane su široke hrastove daske i grede.
Stariji način gradnje jeste urezivanje na uglovima jedne daske u drugu, tako da su prostorno istaknutije od zidne plohe, taj način vezivanja zove se horvatski (hrvatski) vugel, za razliku od mlađeg načina povezivanja dasaka na tzv. nemški (njemački) vugel, gdje se krajevi strogo poklapaju i čine pravilan kut.
Raspored prostorija u prizemlju kao i na katu je uglavnom trodijelni, uz mogućnost nadogradnje na glavnu konstrukciju.



Stočarstvo i obrada zemlje

Stočarstvo u Moslavini je stajskog tipa. Uzgajaju se goveda i svinje, a svako domaćinstvo ima i peradi. Do 60-tih godina značajan je bio i uzgoj konja. U nekim selima se stoka još do prije dvadesetak godina napasala na zajedničkim seoskim pašnjacima – gemajde, (g)manje, a čuvao ju je zajednički plaćeni pastir – čerdar, čordar. Navečer ju je vraćao vlasnicima. Jedino su konji sa sponama  (bukagije) na nogama ostajali na pašnjaku i preko noći. U novije vrijeme  ispaša stoke je na vlastitim livadama u blizini kuće, svinje se uzgajaju isključivo u svinjcima. Stoka je izvor hrane u vidu svježeg mesa, sušenih mesnih prerađevina: maslaca, masla, svježeg i suhog sira, sirutke, vrhnja, te jaja.
Intenzivna privreda je do 60-tih godina bila nezamisliva bez krava, volova i konja kao vučnih životinja pri obradi njiva. Upregnuti u jaram, odnosno ham, orali su poludrvenim plugovima i usitnjavali zemlju valjcima i branama, vukli su preko potrebna zaprežna kola za prijevoz svih vrsta tereta, a zimi saonice raznih veličina. Zamijenili su ih strojevi kako u poljoprivrednim radovima  (s raznim priključcima), tako i u prevoženju tereta.




Majpan, majban ili majsko drvo

Od davnina se uoči prvog svibnja, dana sv. Filipa i Josipa radnika, nekada Filipa i Jakoba, podizao majpan, majban ili majsko drvo.
Visoko i vitko drvo johe ili jalše učvrstili bi u zemlju na početku, kraju ili središtu sela, te okitili vrpcama od staniola, krep papira i bocom vina, te tako okićeno prizivalo je rodnost ljetine. Snaga drveta ojačavala se paljenjem velikih vatri krisnica ili krijesova, kresova, te pjesmom i plesom mladeži. Oko vatre izvodile su se razne norije, tj. nestašluci, ali samo iz zabave bez većih kvarova. Nekom imućniku znali su raskopati cijela zaprežna kola, te ih ponovo složiti na kroveku pristašeka (trijema).
Kićenjem putnih lesa dečki su izražavali svoju naklonost djevojkama, a one su se ponosile okićenim plotom i lesama. Nekim zloćestim osobama znali su okititi putne lese i koprivama.
Dobro je bilo da se okiti stoka i zaprežna kola.
U novije vrijeme, ranom zorom i u gradu i selu puhačka glazba svira budnicu.




povratak


  

  

Stupa za ječam

Kepčija

Lampaš

Veternica

Porculica, peculjica

Zemljano posuđe

Dio peče - marame

Narodna nošnja

Štraf, falda

Njegovanje gl. tradicije

Međunarodne smotre

Tradicijski stol

Građanski elementi

Tradicijska škrinja

Sandale

Pisanica

Solenka

Godišnji pohodi - pozivnica

Zaprežna kola

Toaletna kutija

Dvostruka mreža


  

Omni Aspect d.o.o. 2007