X
GO

Novosti
Novosti : Etnografska izložba u Kloštar Ivaniću


PISANO I RISANO
/Uskršnji običaji u Moslavini/

Uskrs je najstariji ujedno i najznačajniji blagdan kršćanstva, počinje korizmom, a završava tjedan nakon Uskrsa na Mali Uskrs.
Korizma je četrdesetodnevno razdoblje priprave vjernika za proslavu najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa. Počinje Čistom srijedom (Pepelnicom) kada narod, u znak pokajanja, odlazi u crkvu na pepelenje. Korizma je vrijeme čišćenja, odricanja, pokajništva i molitve u kojemu redovno izostaju veselje, radost, ples i pjesma. Nekoliko puta tjedno u crkvama se održavaju pobožnosti Križnoga puta, kao uspomena Isusove muke i smrti na križu. U skladu s ozbiljnošću korizmenoga razdoblja, tradicijom je bio strogo propisan i način odijevanja.
Uskrsni običaji započinju u nedjelju, osam dana prije Uskrsa, na Cvjetnicu ili Cvjetnu nedjelju, kada crkva slavi spomen Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem. Tada se prirede vrbove ili ljeskove grančice, cica-mace, drenov cvijet i druge grančice u cvatu, slože u kiticu i nose u crkvu na blagoslov, čime se u tradicijskom kalendaru bilježi početak proljetnog ciklusa. Proljetnim zelenilom i cvijećem kite se plotovi, prozori, vrata i bunari sa željom da im dadu novu i svježu životnu snagu i energiju. Drijenak je kod tih prigoda najvažnija biljka, jer on predstavlja zdravlje i čvrstoću. Mladež se na Cvjetnicu umiva u vodi u kojoj je namočen drenkov cvijet. Narodno vjerovanje u moć tog bilja još se umnaža i blagoslovom, koji se obavlja na Cvjetnicu u crkvi. Zelene grančice i šibe uopće znače životnu snagu.
Blagoslovljene grančice zatiču se u kući za gredu, stave u ganjak, zataknu za prozor ili objese na tavan ili pod krov iznad ulaznih vrata, vjerujući da će tako kuću sačuvati od udara groma. Za vrijeme velikog nevremena i jake grmljavine ljudi uzimaju blagoslovljenu grančicu, učine znak križa prema nebu i tek tada je bacaju u vatru, vjerujući u spas njihova doma od udara groma.

Veliki ili sveti tjedan

U posljednjem tjednu pred Uskrs, zvanom još i Veliki ili Sveti tjedan, temeljito su se čistili i sređivali stambeni i gospodarski objekti, okućnice, drvocjepi i zaprežna kola. Poslove oko stoke i gospodarskih objekata obavljali su muškarci, a unutrašnjost domova - hiža, pripremanje - spravljanje blagdanskih jela i bojanje jaja – pisanica ili pisanci priređivale su isključivo žene, dakako i djeca. Na Veliki četvrtak nije se smjelo dirati motikom u zemlju jer leži tijelo Kristovo. Poslije pjevanja Glorije međusobno su se vezivala sva tri zvona, a odvezivala tek u subotu, također nakon pjevanja Glorije. Kako se u tom razdoblju nije zvonilo zvonima jer su odletjela u Rim, upotrebljavala se šklopotaljka ili škrebetaljka.
U Veliki petak djeca su pravila male drvene križiće koje su nosila u polje i zabada u svoju njivu. To su činila u znak Isusove muke na križu. Na taj dan se kod kuće nije umivalo. I staro i mlado hitalo je na potok s kakvom ponjavicom ili ručnikom, a djeci i nemoćnima se donosila voda u kablićima, jer se smatralo da protočna voda ima ulogu odstranjivanja svih nečistoća i prljavština tijela i duše čovječje! Na Veliki petak domaćice su kuhale i spremale – svetenje, tj. jelo koje se na Veliku subotu ili na sam Uskrs nosilo ili vozilo u crkvu na blagoslov.
Djevojke i žene poslije blagoslova hrane žurile su se kući da stignu što prije, jer se vjerovalo da u kuću u koju se stigne prvi, u njoj će cijele godine biti sreće i veći uspjeh u gospodarstvu, a ako je djevojka te godine će se udati. Platneni podložak, zvan podsvitek ili podvitek nošen na glavi ispod uskršnje košare zaticale su za koju voćku ili trs pred kućom, pa tako ostavljale do noći. To se činilo da i na voćke dođe božji blagoslov i da dobro urode. Na Veliku subotu blagoslivljala se vuzmena sveća i sveta voda, koja se koristila prigodom obreda - krštenja novorođenčadi. Ispred crkvenog portala priredio bi se i zapalio sveti jogen sa kojega se na upaljenoj gubi nosila svijetlost kućama.
Jedna od najljepših tradicija hrvatskog naroda, osobito u kajkavskim krajevima, vezana uz Veliki petak je spisavanje, odnosno bojenje jaja, pisanica ili pisanci. Vjerovanje u jaje kao izvor života, stari je općepoznati običaj, poznat u mnogim religijama svijeta. To mišljenje zajedničko je Keltima, Grcima, Feničanima, Egipćanima, Kanaancima, Tibetancima, Indijcima, Vijetnamcima, Kinezima, Japancima, stanovnicima Sibira, Indonezije, i drugima. No, u kršćanstvu jaje je simbol novoga i vječnoga života što ga je Krist svojom Mukom, Žrtvom i Uskrsnućem omogućio ljudima. Jaje je pretkršćanski simbol periodičke obnove prirode, simbol ponovnog rođenja. Upravo tom svojom kružnom funkcijom, koja proizlazi iz prvotne uloge zametka, sve do izlaska iz jajeta, ono je uvijek simbol života, proljeća, naše duhovne povezanosti i uskrsnuća.
Osobita važnost pridaje se obojenim jajima koja su, prema narodnom vjerovanju izvor snage i postanka, ali i predmet gatanja, te sredstvo zaštite od zlih sila, duhova i svake druge nesreće. Katkad se još i danas kod početka oranja, pri sijanju, ljuskama jaja tjera gamad i štetočine (zmije), umiva se vodom u kojoj je redovno crveno jaje ili bar njegova ljuska, obilnije se jedu jaja ili jela s više jaja. Pisanica je i dar, osobito djeci i mladima. No, tek u srednjem vijeku, počinje se širiti običaj izmjeničnog darivanja među kršćanima o blagdanu Uskrsa.
Šareno jaje dokotrljalo se iz nepoznatog pradavnog vremena, prokotrljalo se kroz Rimsko Carstvo i vezalo za veliki kršćanski blagdan Uskrs. O tome svjedoče nalazi u starim germanskim, skandinavskim, slavenskim i kineskim grobovima, kao i činjenica da se baš šarena jaja nekih slavenskih naroda, primjerice Hrvata, Ukrajinaca i Poljaka, uvelike podudaraju u tehnici ukrasa i u ornamentici.
Prvi podaci o uskrsnim jajima sežu u vrijeme kasnog srednjeg vijeka. Uz to su vezane i brojne legende koje bojenje jaja dovode u svezu s Isusom Kristom. Prema poljskoj legendi Marija je bojila jaja da zabavi maloga Isusa. Rumunjska legenda kazuje da je Isusova krv obojila jaja koja je Marija darovala rimskim vojnicima ne bi li blaže s njim postupali. Ta legenda objašnjava zašto su jaja najčešće obojena crveno. U legendi bosanskih Hrvata Marija je bojila jaja za Isusa dok je bio dijete. Poslije, za vrijeme suđenja Isusu, ponovno je to učinila, želeći mu ih darovati kao uspomenu na njegovu mladost. Saznavši za konačnu presudu, potrčala je s pregačom punom jaja k Pilatu, ne bi li izmolila milost za Isusa. Putem joj se, međutim, razvezala pregača, a jaja pokapana njezinim suzama otkotrljala su se zemljom obznanjujući što se dogodilo. Slična je legenda zabilježena i u Ukrajini. U katoličkom crkvenom obredniku obred blagoslova jaja je kratak i jednostavan. Svećenik škropi blagoslovljenom vodom prinesena jaja, i završava zazivom, da ta hrana bude zdrava svim sjedinjenim vjernicima, koji u miru slave uskrsnuće Otkupitelja.
Prema sv. Tomi Akvinskom simboličko značenje jaja je uskrsnuće Gospodinovo. Kako je u jajetu, iako je mrtvo, nalazi sjeme života i iz njega se rađa pile, tako u Isusu Kristu stoji božanstvo, koje je početak života i po njemu On izlazi živ iz smrti!.
Hrvatski uskrsni običaji dio su europske baštine. Bez obzira na djelomično pretkršćansko podrijetlo pojedine tradicije tijekom vremena preslojene su i prožete duhom kršćanstva. Uskrsni običaji ...sadrže obrede prijelaza kojima se korizmenom pripravom napušta staro stanje – stanje smrtnog čovjeka i uvodi u novo stanje – stanje života uskrsnoga i poslijeuskrsnoga razdoblja u kojemu je Otkupiteljevom smrću na križu ljudima obećano ponovo rođenje.
Upravo vjera naroda u otkupljenje grijeha i novi život nakon smrti davala je, i danas daje, poseban senzibilitet hrvatskim korizmeno-uskrsnim običajima.
 
Povratak na naslovnicu
Podaci

RADNO VRIJEME:

Ponedjeljak-petak: 8 - 14 sati

Subota: 10 - 13 sati

Za vrijeme održavanja tematskih izložbi (Galerija Muzeja Moslavine):
svakim radnim danom i subotom 10-13, utorkom i četvrtom i od 17-19 sati

Muzej je zatvoren nedjeljom i državnim blagdanom

CIJENA ULAZNICE:
  • Odrasli: 10 kn
  • Učenici/studenti/umirovljenici: 5 kn
  • djeca do 7 godina/ uz predočenje odgovarajućeg dokumenta - iskaznice : članovi ICOM-a, članovi Hrvatskog muzejskog društva : besplatan ulaz
Adresa: Trg Kralja Tomislava 13, 44320, Kutina

Tajništvo: 044/683-548

Ravnateljica: 044/625-147

Kustos Arheološkog odjela: 044/500-450

Kustos Galerijskog odjela: 044/500-452

Kustos Kulturno-povijesnog odjela: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr

Kustos Etnografskog odjela: 044/500- 451,
E-mail: smoslavac@muzej-moslavine.hr


Fax:044/683-569
E-mail:  mmk@muzej-moslavine.hr

Osnivač: Grad Kutina 

Godina osnutka: 1960.

Vrsta muzeja: opći - zavičajni 

Prostor muzeja: 230 m2 

Sastavni dio muzeja: 

Galerija Muzeja Moslavine 

 

Ravnateljica: Jasmina Uroda Kutlić,  juroda@muzej-moslavine.hr