Prvi znanstveni i istraživački radovi na etnografskoj zbirci Muzeja Moslavine  započeli su 1962. godine, a 1963. postavljena je i prva stalna postava u potkrovlju južnog krila muzeja pod stručnim vodstvom etnologinje gđe. Nade Getvaj iz Etnografskog muzeja iz Zagreba. Tijekom proteklih desetljeća, etnografski je odjel često mijenjao stručne djelatnike, etnologe i stručnu građu, dok je Moslavina kao područje istraživanja ostalo isto, čak se i proširilo na susjedne krajeve: hrvatske Posavine, novljanske Posavine i zapadne Slavonije, te Bilogore. Stalna etnografska izložba, danas je izložena u prizemlju južnog dijela Muzeja, smještena u nekoliko prostorija, razdijeljena na više tematskih cjelina: arhitektura i okućnice, uzgoj i prerada žitarica, Lonjsko polje i moslavačko vinogorje, unutrašnje uređenje, narodne nošnje, oglavlja i nakit, duhovna kultura (Božić, uskrs, ivanje, jurjevo).

Izložba sadržava preko 300-tinjak originalnih predmeta od tekstila, drveta, gline, metala i slame nastalih tijekom 19. i početkom 20. stoljeća, zatim brojne izvorne fotografije ili njihove rekonstrukcije, makete i karte cijelog moslavačkog područja.

Etnografska zbirka Muzeja Moslavine broji oko 2500 predmeta, 1140 predmeta evidentirano je u starim inventarnim knjigama, a njih 2340 u programu M++.

Najveći broj, oko 1000 pripada predmetima od lanenog i konopljenog platna, vune i sukna sakupljenih (njih 345) prilikom osnivanja Etnografske zbirke 1963. godine, dok su ostali predmeti tijekom kasnijeg perioda sakupljeni bilo otkupom ili darivanjem.

Zbirke tradicijske odjeće, nakita i obuće te zbirke oglavlja  broji 540 odjevnih predmeta, i smatra se najvrednijom zbirkom etnografskog odjela, a sastoji se od dječje muške i ženske, radne i blagdanske nošnje, djevojačkih oglavlja (parte, vijenci), oglavlja muškaraca i udatih žena (šešira-škrljaka, šubara, ženskih marama-peča, kapica – poculica…), crvenih kraluža, belih sekanaca, srebrnih škuda, struka, ranih pantlika, mašni, te tradicijske i poseljačene obuće, od opanaka remenjaša, skipetnjaka, cipela, čizama, kaljača i klompi.

Zbirka tekstila broji 290 predmeta izrađenih od lana, konoplje, pamuka i drugog tvorničkog materijala, često bogato ukrašenih pamukom (pismom), vunom i svilom nastalih ili u samom tijeku tkanja (naopački prijebor, na daščicu, u zev, vutlak ili vutlek, gažva) ili vezenih (pečkim, plosni, kosovskim, ovijencom), te šlinganjem.

Zbirku sačinjavaju: plahte, jastučnice, ručnici, zidnjaci, tabletići, torbe i ukrasne trake za pokućstvo. Najvrednijim predmetom Zbirke tekstila, zbog bogatstva veza i kolorita, izdvajam plahtu pod rednim brojem E 45  (pla't, plahet). To je mladenačka plahta koja se koristila za prekrivanje postelje, i služila je kao pregradni zid prilikom poroda.

Zbirka lončarskih proizvoda broji 115 predmeta i sadrži glineno posuđe - tegle, zdele, peharčeke, stucke, krugle, ćupove, barilce, tiganjke, maslenjače, pećnjake, cedilke, sirnice i drugo posuđe upotrebljavano u tradicionalnim seoskim domaćinstvima kutinske okolice.

Iako je Kutina sredinom 19. stoljeća bila jako trgovačko-obrtničko središte, sa 129 raznih obrtnika zabilježenih u Protokolima, a među njima i 19 lončara ili udova lončarica, danas u kutinskom kraju nema ni jednog lončara.

Zbirka tradicijskog gospodarstva sastoji se od 711 predmata  različite veličine,  namjene i kvalitete od drva, metala, špage, šibe, a vremenski obuhvaća razdoblje 19. i 20. stoljeća. Sastoji se od: tkalačkog stana, drvenog pribor potrebnog za tkanje i predenje, ribarske sprave, vinogradarska oprema, posude, priručni strojevi i naprave vezane za obradu zemlje, slame, žita, namještaj i ostale spremnice za ruho, hranu, dokumente. Pripadaju moslavačkom, ali i posavskom, te bilogorskom kraju.

Zbirka razglednica sastoji se od 240 crno bijelih i kolor razglednica nastalih krajem 19. te tijekom 20. stoljeća. Osim razglednica mjesta Kutine, Popovače, Križa, Ivanić Grada, Kloštar Ivanića, Ludine, Garešnice, Čazme, Lipovljana i drugih manjih mjesta. Zbirka sadržava i razglednice s folklornim motivima, osobito narodnih nošnji, te motivima Lonjskog polja.

Zbirka pisanica sadrži 440 primjeraka pisanica od ljuske jajeta (kokoši, guske, prepelice i noja). Ukrašene tehnikama risanja voskom u jednoj ili više boja, akrilnim bojama, faksimiliranje zeljastim biljem, oplitanje vunicom, koncem i špagom, licitarskim tijestom, i najnovija salvetna tehnika. Motivi na pisanicama su različiti od sasvim jednostavnih geometrijskih koji se sastoje od: točkica, valovnica, prugica, kružića, križeva, svastika, do stilizacije cvijetnih i animalnih motiva. Na pisanicama su ponekad napisani stihovi ili inicijali risača odnosno osobe kojoj se daruje. Najvrednijim predmetom Zbirke pisanica, zbog bogatstva i složenosti motiva i kolorita, izdvajam pisanicu ukrašenu voskom u više boja, pod rednim brojem E 7637 (pisanica) i predstavlja crvenog pijetla, kao simbol ponosa i hrabrosti.

U prošlom polustoljetnom razdoblju veći dio predmeta je dobiven na dar, a ostalo je otkupljeno ili se čuva u stalnom postavu etnografskog odjela.

Etnografski odjel čini sedam zbirki, koje su obrađene i objavljene u brojnim mapama, zbornicima, katalozima i drugim stručnim publikacijama.